U mećavama života vrelog gube se moje misli od tijela svoga vodiča svjetionik tražim postajem leden, pahuljica bijela Moja je ljubav crna crnina, zgusnuta u kuglu svijeta pod maskom tinja i leži tvrdom kamen, kamen, što posta od cvijeta Prokleta da si, moja snago muška u besciljnim noćima, bezglavo trošena od pijanih tijela, u svijet istrošena suzama bijesa i kletvom oplakana Što vrijedi dozvati bogove što vrijedi htjeti bjelinu u noći kad su mi ruke u najvećoj moći tim istim bogovima pružale rogove I neću, neću vam bogovi moliti milost milost užitka vašeg raja za moj raj - pitajte mene spavao sam na prsima zadovoljene žene I ako mi sad, zato, nećete naći tiho mjestašce u vašem kraju pljujem na sve milosti svijeta vraćam se svome raju Pljujem na sve milosti svijeta ha ha ha ha ha ha ha ha ha vraćam se svome raju vraćam se svome raju vraćam se svome raju vraćam se svome raju
Tekst pesme
